Za reč
Kad je pesnik otadžbinske pesme pisao
Sekli su mu kosu
Bradu do gole kože
Junački mokrim kajišima, lancima i konopcima.
Ovako modrih kiša u proleće
Vukli su ga da mu pokažu
Da jebena otadžbina nije gola
kurva jedna.
Zubima su mu jezik sekli
Davili ga do zadnjeg daha
Tiho je izgovorio jebem vam narode.
Kad je pisac o sebi nešto rekao
Terali su ga da piše o traktorima
Hitleru, Marksu, Lenjinu
četnicima, balijama, ustašama.
I onda su ga saterali u ćošak
Kastrirali ga u gasnoj komori.
Više ništa nije bilo dovoljno
Trebao im je čovek
Da se dere za njih.
Pa u vražiju mater
P.s. Danas je dan poezije i sve je rečima započinjalo uvek.





