.

Praznično-politička priča[1] o državnosti i nezavisnosti BiH, jeste kratka priča o kontinuitetu njenog povijesnog poricanja i negiranja. Od davnih turskih osvajanja Bosne 1463. i susjedne Velikodržavne agresije 1992. pa, evo, do danas. Sva besmislenost njenog današnjeg politikantskog poricanja jeste u tome što jedan njen dio, manji entitet (u svijetu poznat samo po silovanju, logorima za civile, krvavim zločinima, genocidu i stotinama masovnih grobnica), politički uporno negira cjelinu izvan koje ne postoji, koju je potpisom priznao i kojoj ustavno-pravno pripada. To napadno poricanje ista je logička besmislica kao kad bi nečija ruka ili noga, tvrdeći svoju samodovoljnost, poricala tijelo kojeg je sastavni dio. Uprkos svom tom iracionalnom besmislu, i životnim posljedicama koje ne vode nikuda, i dalje živimo u atmosferi upornog politikantskog negiranja i svakodnevnih pokušaja relativiziranja bosanske državnosti.

Promotivno slovo: Mujo Kafedžić, FOČA, ŽRTVA GENOCIDA XX VIJEKA, Sarajevo, 28.03.2012.

Novi broj časopisa Ulaznica možete čitati na:

http://zrbiblio.org/images/ulaznica/ulaznica%20226-7-web.pdf

Dario Petković, Duhovi prošlosti, 11.-22.1.2012. Galerija Karas, Zagreb

Svetislav Basara: Mein Kampf (Laguna, Beograd, 2011)

Ivica Đikić: Sanjao sam slonove (Naklada Ljevak, Zagreb, 2011)