.

Slobodni mislilac I

Prihvatao ih je taj moćnik misli
sve dok to rade u četiri zida i po mogućnosti u što mrklijem mraku.
Nije mogao odobriti da im nevaljali uzdah penetrira te zidove, 
a zaista ga je svojski nerviralo 
što baš svake godine izađu da demonstriraju i pokazuju svijetu šta su
dok se on namerači na dobru knjigu, sasvim tih i dostojanstven u svojoj intimi.

Oni

Oni ne vole moje pjesme, da sam zloban rekao bih da ih se ponekad i gade.
Pogotovo one u kojima sperma iznenadno završi na čelu ili govnodescartovski razmišlja u prolazu ka kanalizaciji. 
Oni pišu hramove, stabilne i s lijepim stubovima. 
Pametne do hermetičnosti.
Toliko hermetične da pamet iz njih ne bi izašla ni kad bi htjela. 
Oni često objašnjavaju šta je to zapravo pamet.

Tumače šta žene tačno treba da pišu, 
i jeremišu nad činjenicom da njih, zapravo, niko ne razumije kako su to prvobitno zamislili. 
Dok trčkaraju u svojim hramovima kao hrčci u onom krugu što se vazda nekud vrti 
a baš nikud ne ode.

Ženska

Pitala me, sasvim ozbiljno: 
Zar zaista misliš da muškarci nisu sa Marsa a žene sa Venere?
S Marsa smo svi pali a sa Venere nam mogu doći samo strašne oluje.
Rekao sam, sasvim šaljivo:
Niko vjerovatno više nije sa planete na kojoj ti obitavaš. 
Rastali smo se sasvim opravdano. 
Nemamo isto mišljenje o bestselerima. 
Ukus se ispriječio među nama kao kakva gromada,
koju ni ona što je plakala kraj rijeke Piedre dugo vremena,
ne bi mogla isplakati.

Trač

Antonija se često zamota u slipavi omotač istraživanja ko-gdje-šta-kako-zašto-dokad.
Na svakom pregibu štiva ubacuje pokoju moralnu packu, radi arome. 
Ili radi sebe same.
Nema drugog načina da popuni život.

Himna

Pederi su bolesni.
Ženska prava su totalno nepotrebna.
Ne želimo crnca za zeta.
Zar da se mirimo sa Hrvatima?
Cigani su prljavi i kradu malu djecu.
Također bezobrazno smanjuju vrijednost stanova u područjima u kojima se nasele.
Židovi upravljaju svijetom. Svugdje su, zar ne vidiš?
Pederi su zarazni.
Kinezi smrde.
Zapadnjaci su hladni i mrze nas.
Pederi žele da nas unište. 
Mi nemamo nikakvih predrasuda.
Zašto nas tako vrijeđaš?
Zašto nas uporno vrijeđaš?
Zar ti nikad nije dosta? 
Mi tebi nikad ništa ne govorimo.

Alan Pejković rođen je 1971. godine u Banjaluci. U Švedskoj dobija tri univerzitetske diplome: MA u engleskom jeziku i književnosti, BA u historiji religija te diplomu za gimnazijskog profesora  švedskog i engleskog jezika. Trenutno završava doktorat na katedri za američku književnost u Uppsali sa disertacijom koja tretira liminalne figure roda i spolnosti u suvremenom američkom romanu. Pored doktorata bavi se pisanjem, prevođenjem i recenziranjem. Dosad je surađivao sa časopisima Treći Trg, Re, Žena 21, časopisom "K", Odjek, Plima, Sarajevske sveske, Ulaznica,Bosanska Pošta, Balkanski književni glasnik, Pro Femina, E-novine, Peščanik i drugim časopisima u regiji. U Švedskoj je objavljivao poeziju u književnim časopisima te teoretske članke. Poezija mu je također objavljena na engleskom u časopisu Philament. Za bibliotekarsku službu Švedske recenzira knjige sa područja bivše Jugoslavije te knjige iz područja jezika i svjetskih književnosti. Preveo je knjigu Midhata Ajanovića Portret nacrtan ugljem i kišom na švedski jezik. Iduće godine mu izlazi knjiga o sponi američke fikcije i popularne kulture. Živi s obje strane famozne granice EU-a.